Svako dubrovačko godišnje doba ima svoj osobit šarm: Topli ljetni dani, kada turisti hrle u Grad, ali i blagi, mirni zimski mjeseci, koji  pružaju  brojne mogućnosti za uživanje u Dubrovniku zimi.

Zeleni krajolik Mediterana, plavetnilo Jadrana, bijele stijene obale prožetiemirisom ljekovitog bilja, povijesni vrtovi, akvarij s najzanimljivijim primjercima morskog svijeta nasuprot veličanstvene spomeničke baštine, zaokružuju sliku ovog jedinstvenog grada. Jedan od  najmonumentalnihih spomenika u Europi su dubrovačke gradske zidine koje opasuju grad u obliku nepravilnog višekutnika s kulom Minčetom na najvišem sjeverozapadnom kopnenom uglu grada i tvrđavom Sv. Ivana s morske, jugoistočne strane. Gradske zidine su građene  od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane i zaštite. Duge su 1940 m, visoke do 25 m, prema kopnu debljine 4-6 m, a prema moru 1,5-3 m. Na četiri strane svijeta, zaštićene su utvrdama. Godine 1979. grad Dubrovnik dodan je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.

Prosperitet grada Dubrovnika oduvijek se temeljio na pomorskoj trgovini. U srednjem vijeku postao je kao Dubrovačka Republika jedini grad-država na istočnoj obali Jadrana koji je konkurirao Mletačkoj Republici. Uz svoje bogatstvo i diplomaciju, grad je postigao izvanredan stupanj razvoja, posebno tijekom 15. i 16. stoljeća. Dubrovnik je bio jedan od središta razvitka hrvatskoj jezika i književnosti te su u njemu stvarali mnogi značajni hrvatski pjesnici, dramatičari, slikari, matematičari, fizičari i drugi učenjaci. Dubrovniku ima bogat društvni život, poznate Dubrovačke ljetne igre, Festa Sv. Vlaha, Glazbeni festival "Julian Rachlin i prijatelji, Filmski festival Libertas, Dubrovački međunarodni filmski festival i mnoge druge.

Zanimljivosti:
Dubrovačka Republika napravila je 1296. jedan od prvih srednjovjekovnih sustava kanalizacije, koji je i danas u upotrebi. Ljekarna u dubrovačkom franjevačkom samostanu koja kontinuirano djeluje od 1317. godine do danas, treća je po starosti u Europi.

Prva karantena u svijetu nastala je u Dubrovniku 1377. godine. Karantena je mjesto gdje se odvajaju osobe koje stižu iz krajeva  zaraznih bolesti, dok se ne pokaže jesu li zdrave. Dubrovnik je donio uredbu o ukidanju ropstva i zabrani prijevoza robova 27. siječnja 1416. godine, što je prva zabrana ropstva u Europi.

Sirotište koje je osnovano u sklopu samostana sv. Klare, 1432. godine je jedno od prvih takvih ustanova u svijetu.
Prilikom gradnje kule Minčete 1464. godine, nedostajalo je kamena, pa je naređeno, da svatko tko dolazi u Dubrovnik iz smjera Gruža ili Ploča mora sa sobom donijeti kamen u skladu sa svojom tjelesnom građom.

Arboretum Trsteno u blizini Dubrovnika, osnovan je u 15. stoljeću i najstariji je arboretum na svijetu. Najstarije dvije platane imaju oko 400 godina. Giovanni Angelo Medici iz Milana bio je nadbiskup Dubrovnika od 1545. do 1553. godine. Postao je papa 6. siječnja 1560. pod imenom Pio IV.. Njegov nasljednik Pio V. priznao je Dubrovačku Republiku.

Dubrovački pomorski zakon o osiguranju ("Ordo super assecuratoribus", 1568.) najstariji je takav zakon na svijetu. Pomorska flota Dubrovačke Republike u 16. stoljeću imala je oko 40000 pomoraca i više od 180 velikih brodova, bila je među najjačima na Mediteranu. U djelima Williama Shakespearea, "Mletački trgovac" i "Ukroćena goropadnica" javlja se termin "argosy" koji znači "dubrovačka lađa".

Dubrovačka Republika prva je država u svijetu, koja je priznala Sjedinjene Američke Države. To je bilo 1783. godine.
Ljudevit Gaj i Ivan Mažuranić boravili su u Dubrovniku 25 dana 1841. godine. Gaj ga je nazvao "ilirski Parnas". Kasnije su Gaj i ilirci izabrali jezik u djelima Ivana Gundulića i kasnijih dubrovačkih pisaca, za standardni hrvatski jezik, a Ivan Mažuranić je nadopisao izgubljena pjevanja Gundulićeva epa Osmana.

Irski dramatičar George Bernard Shaw izjavio je: “Oni koji traže raj na zemlji morali bi doći i vidjeti Dubrovnik”. Dubrovačka rijeka Ombla sa svojim vodotokom od 30 m dužine jedna je od najkraćih svjetskih rijeka. Papa Ivan Pavao II. posjetio je Dubrovnik 6. lipnja 2003. godine. Papamobilom se provozao Stradunom, a u Gruškoj luci održao je sv. misu pred 60.000 hodočasnika, kojom prilikom je blaženom proglasio Mariju Petković.